Naši kotlovi na pirolizu imaju dvodjelno ložište i ciklon (sa promjenjivim brojem okretaja) koji obezbjeđuje potrebnu količinu kiseonika (zraka). U primarnom dijelu ložišta dolazi do sušenja drva, njegove toplotne razgradnje i stvaranja žara. Kroz kanale u primarno ložište se dovodi kiseonik pri čemu u području oko žara dolazi do rasplinjavanja, odnosno intenzivnog stvaranja drvog plina. Količina dovedenog kiseonika u primarno ložište dovoljna je samo za rasplinjavanje ali ne i za potpuno izgaranje. Zbog podtlaka (djelovanjem ciklona) nastali drvni plin prelazi u sekundarno ložišta koje je u potpunosti urađeno iz termobetona (radi visokih temperatura koje dostižu do 1.100 °C). Termobeton je specijalni materijal koji omogućuje da se dobije efikasni proces sagorijevanja drvnog plina jer akumuliraju toplotu dostatnu za zapaljenje plina (preko 834 °C). Prolaskom kroz područje žara i kroz brenere, plin se zapali i u potpunosti izgara. Potpunost izgaranja osigurana je dovođenjem kiseonika kroz kanale u sekundarnom ložištu. Ciklon, pored funkcije snabdjevanja primarnog i sekundarnog ložišta sa kiseonikom, provodi struju toplog zraka kroz cijevi izmjenjivača oko kojih struji voda koja se na taj način zagrijava. Struja toplog zraka prolazi kroz cijevi u tri promaje. Ciklon još odvaja čestice nesagorjelog energenta i lageruje ih u sabirnik čestica koji se povremeno čisti. U dimovodnu instalaciju i dimnjak izlazi struja toplog zraka (srednje temperature cca 120 °C). U atmosferu izlazi struja toplog zraka bez ikakvih vidljivih tragova dima.

Naši kotlovi na pirolizu dostižu (prema rezultatima mjerenja) stepen korisnosti od cca 92 %. Ova efikasnost se može u velikom dijelu pripisati sistemu mini toplane u kojem se kao centralno mjesto pojavljuje akumulator toplote. Ovaj akumulator omogućuje eko kotlu da radi optimalno, bez promjena u dovodu potrebnog kiseonika.

Naši eko kotlovi mogu sagorijevati biomasu u komadima od 6-100 cm. Drvo (cjepanice, ostatke sa pilana, građevinski otpad, palete) se direktno stavljaju u ložište slagajući ih po principu «šibice». Što manje prostora između komada biomase to je bolje sagorijevanje. Najefikasnije je ako se izvrši paletiranje ovakve biomase (povratna ili nepovratna paleta) prije samog ubacivanja u ložište.

Sagorijevanje drugih oblika biomase npr. grane, granjevina, šiblje, korijenje stabala, piljevina, praškasti ostaci iz sekundarne faze proizvodnje drveta npr. brušenja, blanjanja i dr. se vrši korištenjem posebnih metalnih paleta koji omogućuju njihovo efikasno sagorijevanja.

Poseban oblik je «balirana» biomasa. Ovdje se može raditi o žitnim ostatcima ili bilo kojih vrsta tvrdog poljoprivrednog otpada. Presovanjem se dobija kompaktna masa određenih dimenzija. Baliranje se može primijeniti i kod otpadnih gajbica (za voće i povrće) ili ostataka od obtade drveta npr. blanjanjem.

Optimalna piroliza se dobija ako je biomasa vlažnosti 15 – 25 %. Naši kotlovi mogu da pirolitički sagorijevaju biomasu vlažnosti do 45 %. Treba imati u vidu da se u tom slučaju dio snage koristi za isparavanje vode.